Dobro jutro, moji dragi građani Beograda.

To sam ja, vaš Stari savski most!


Sagrađen sam te ratne 1942, dok su svi mostovi oko mene bili već porušeni. Nije mi bilo lako da stojim tako sam, ali gledajući taj prizor, znao sam da mi kao jedinom mostu u gradu predstoji veliki zadatak. Odlučio sam da se potrudim i dokažem da sam dorastao tom zadatku.

Bio sam vrlo mlad, ali u svetu evropske arhitekture sam čak i danas među najmlađim mostovima.


Za mene je život tek počeo.

Pamtim vama već davnu 1944. godinu, kada su okupatori postavljali eksploziv svuda po meni, u nameri da me sruše. Bio sam mnogo uplašen!

I onda, na moju sreću se niotkuda pojavio učitelj Zarić sa namerom da razmontira eksploziv.

Svaki put bih se preznojio kada učitelj krene da se šunja oko mene i nadi da će utvrditi gde su sve eksplozivi postavljeni, i osećao bojazan da ga okupatori ne primete. Znao sam da rizikuje sopstveni život, ali i da mi je on jedina šansa da preživim. I uspeo je! Spasio me je!


Da, taj prvi put sam bio spašen i na volšeban način naučio da cenim život.

Po odlasku okupatora, ostao sam jedini preživeli most u Evropi! Po tome sam jedinstven, i kao takav postao simbol našeg glavnog grada, simbol slobode, sa najlepšim pogledom na reku, koji oduvek čuvam za vas, građane Beograda i Srbije.


Često se nalazim na razglednicama, vidim i omladinu koja selfijem pokušava da uslika moj raskošan luk. Ali eto, ostao sam skroman i pored svega što sam postigao; i nisam hteo da se uobrazim; sve mi je bilo manje bitno samo dok sam vama građanima važan. Beograd je moj rodni grad, pa sam i ja, kao i mnogi od vas, rođeni Beograđanin!


Vidi se na meni da sam mnogo prošao, imam ožiljke. Malo me treba okrečiti i doterati, siguran sam da to nije neki problem za vas! Baš bih voleo opet da zasijam; nadam se da ne tražim puno.

Pre 3 godine sam čuo priče da neko hoće da me sruši i ponovo se zabrinuo za svoj opstanak! Nije me prvi put snašlo nešto ovako, kao mali sam preživeo rat, ali nikada nije lako kada čujete da ste u životnoj opasnosti. I nije ova briga samo zbog mene, počeo sam da razmišljam o svojim tramvajima. kako li će oni preći reku ako mene sutra ne bude?!


Zatim se pojavio jedan arhitekta sa velikim brkovima i prvi stao u moju odbranu. Počeli su da mu se pridružuju razni građani; jedan visoki kovrdžavi aktivista, visok skoro kao ja! Zatim jedan srpski pisac, koji je došao čak iz Firence samo da bi mene podržao.


Ubrzo posle, čuo sam da je bilo i nekih peticija koje ste potpisivali! Video sam ovde oko moje desne pristupnice neke aktiviste kako dolaze, postavljaju šatore, kampuju, dežuraju, razgovaraju sa građanima. rešeni da me sačuvaju. A onda su organizovali i protest, pa blokade i pored velike hladnoće, puno vas je došlo da me podrži. Srce mi je bilo puno! Zatim se priključio i naš veliki srpski reditelj da pomogne da budem sačuvan! Rekao je da će lisicama da se veže za mene ako bude trebalo! Jao, što sam bio srećan kada sam ga video među aktivistima, sav sam bio važan kada sam shvatio da je on tu samo zbog mene!

Postao sam glavna tema i u podkastima. Jedan zaštitar kulturnog nasleđa i jedan Zemunac su oslikali na mojim stubovima mural posvećen baš onom mom starom oslobodiocu Zariću. 

Postoje i stranice na društvenim mrežama gde aktivisti stavljaju moje fotografije, pišu objave, a kažu da svakog dana ima sve više pratilaca!

I evo me, sredina januara je stigla, i mnogo sam srećan što sam tu i što i dalje imam pogled na reku. Ovih dana često zatvorim oči i poželim svoju novogodišnju želju, a ta želja je da moj drug, Beogradski sajam i ja, budemo sačuvani i da mi se vrate moji tramvaji, jer oni i ja smo jedno već 40 godina; toliko je vremena prošlo otkad su stigli u Beograd, a ja ih sa ponosom prvi put preveo sa jedne obale na drugu.

Cenim svaki dan koji provodim u svom rodnom Beogradu. Tokom svog postojanja bio sam više od samog čelika, postao sam srce na mapi Beograda; septum između leve i desne obale, koji je nebrojeno puta svedočio događaje iz tramvaja i sa šetališta Save. Moje sećanje na prošlost je temelj naše budućnosti koju svi zajedno treba da negujemo i slavimo, a nipošto zaboravimo. U meni leži dokaz naše kolektivne istorije i želje da postojimo baš ovde gde smo danas, zato me se nemojte odreći, jer i “čelik” ima srce.

Pomogli ste mi svi vi da proguram ovu tešku godinu. Da nije bilo vas, ko zna šta bi bilo sa mnom.


Odlučio sam, hoću da ostanem ovde i pričam vašim unukama i unucima kakvi ste bili i kako ste se borili da me sačuvate kako bi moji stubovi još dugo nosili temelje našeg kulturnog nasleđa. Hoću da ja budem svedok ove vaše hrabrosti i istrajnosti!


I znao sam da ćete biti tu za mene, nisam sumnjao. Ne bi mene Zarićevi potomci ostavili na nemilost nekog režima koji ne razume kolika je moja vrednost.

Čuvajte me i dalje, ja samo vas imam.

Vaš Stari Savski most.


Upiši se na mailing listu

Upiši se na mostaje.com mejling listu i budi u toku sa svim trenutnim akcijama i budućim akcijama.

SVE STAJE i MOST OSTAJE